Ptice pevačice, delfini, kitovi, slonovi i majmuni „izveštavaju“ o teritoriji i hrani, upozoravaju na predatore i dozivaju partnere i mladunce

Izvor https://www.livescience.com/what-is-chattiest-animal.html

Foto Pixabay

Komunikacija je osnova ljudskih odnosa i deo uspešnog funkcionisanja čoveka u svakodnevnom životu. Međutim, ne komuniciraju samo ljudi. I životinje proizvode zvuke da bi privukle partnera, signalizirale nevolju, pronašle jedna drugu i branile svoju teritoriju. Njihovo vokalno umeće važno je za socijalne temelje i osigurava opstanak.

Najglasnije su životinje koje ne moraju da brinu o predatorima

„Brbljivost“ se meri vremenom utrošenim za oglašavanje i raznolikošću „vesti“. Pokretač komunikacije je društvenost, pa su visokosocijalne vrste „pričljivije“. Tako se ponašaju ptice i sisari koji žive u velikim zajednicama.

Dok se ptice hrane, one cvrkutom kažu „tu smo, sve je u redu, nema predatora na vidiku. „One neprestano upućuju ovu nenametljivu priču“, kaže Erik Keršenbaum, zoolog sa Univerziteta u Kembridžu u Velikoj Britaniji. Keršenbaum proučava glasovnu komunikaciju životinja i koristi algoritme za analizu i upoređivanje zvuka koje one proizvode.

„Konstantno oglašavanje nije pravilo društvenosti“, dodaje Keršenbaum. „Životinja vokalizacijom troši mnogo energije, pa se trudi da se ne oglašava previše“. Rizik da postane plen je najvažniji razlog „skraćenom“ oglašavanju životinja svih vrsta. Opstanak ih primorava da zvučnu komunikaciju svedu na minimum. Zbog toga one „pričaju“ pokretima, a emituju informacije i putem mirisa i telesnog držanja.

Pročitajte još Kako zivotinje pricaju

Glasovima životinje prenose veliki broj poruka sa različitim značenjem. Usamljene jedinke prenose jednostavne poruke zajednici. Pravilo je logično, jer i čovek koristi manje reči kad je sam. Životinjska „priča“ ne čuje se samo u situaciji kad je zvuk najefikasniji način saopštavanja vesti. Keršenbaum smatra da se komunikacija među životinjama ne svodi na „efektne reči“ jedinstvenog značenja. Složeno oglašavanje pojedinih ptica je nadoknada za nedostatak živopisne spoljašnjosti, odnosno kompenzacija za prizivanje partnera.

Priču pojedinih bića, poput slepih miševa, ne možemo da čujemo, jer se ona odvija u ultrazvučnom opsegu

Neke životinje u „pričanju“ provode više vremena od drugih. Samo nekoliko vrsta (među kojima i čovek) pripadaju grupi koja „uči“ reči, odnosno zvuke, a to su ptice pevačice, delfini, kitovi, slonovi, foke i slepi miševi.

2 thoughts on “O čemu ŽIVOTINJE najčešće PRIČAJU”

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *