Otrovne pečurke kojih je sve više po našim parkovima i šumama mogu ozbiljno da ugroze život pasa
Prijatna šetnja u prirodi pretvoriće se u pravu noćnu moru ako vaš radoznali četvoronožni prijatelj, njuškajući na nepoznatom terenu, pojede opasno „šumsko meso“
Kasna jesen je idealan period za odlazak vlasnika i ljubimca u duge šetnje po prirodi, bez obzira na to da li je reč o uobičajenim mestima, poput parkova i šetališta, ili poznatim izlezištima ili šumama. Međutim, izlasci sa psom i njegovo trčkaranje po nepoznatom terenu, osim prijatnih trenutaka kriju i velike opasnosti. To se naročito odnosi na radoznale ljubimce koji vole da njuškaju nepoznate stvari, pa i da gricnu neobične plodove, u prvom redu gljive.
Mnoge vrste divljih gljiva u psećem stomaku izazivaju samo blago „komešanje“, ali postoje pečurke koje mogu ozbiljno da ugroze zdravlje. U zavisnosti od toksičnosti ovih plodova, psi počinju da povraćaju u roku od 15 minuta do nekoliko sati po konzumiranju, a to stanje može potrajati nekoliko sati do nekoliko dana. Pojedine gljive su toliko su otrovne da je fatalan ishod neminovan.
* Pojediine gljive mogu samo da „uznemire“ stomak vašeg psa, a neke vrste mogu da mu ugroze i život
* Ukoliko još u šetnji posumnjate da je pas pojeo otrovnu gljivu, odmah ga odvedite veterinaru!
Gljive vrste Inocibe i Clitocibe sadrže muskarin, supstancu koja simuliše lučenje pljuvačke, uriniranje, dijareju i povraćanje. Simptomi trovanja sbrzo se ispoljavaju, u roku od pet do 30 minuta, i traju nekoliko sati. U ovom slučaju, veterinarska pomoć otrovanom psu sastoji se u davanju atropina.
Pečurke sa jedinjenjem izoksazolom (u vrstama Amanita gemmata, A. muscaria, A. pantherina, Tricholoma muscarium…) nakon unošenja izazivaju različite simptome, od depresije do euforije. Životinje povraćaju, a simptomi se javljaju 30 minuta do dva sata nakon uzimanja i traju od osam do 24 sata, nekad i duže. Ugrožena životinja obično se oporavi, ali trebalo bi da je pregleda veterinar.
Gljive iz roda Giromitra (Helvella crispa ili jesenji hrčak, i H. lacunosa) sadrže jedinjenje giromitrin koji izaziva povraćanje i napade. Pas koji se otruje ovom gljivom mora odmah dobiti veterinarsku negu, jer u roku od šest do 12 sati nastupa groznica, a potom otkazuju bubrezo i jetra.
Gljive Amanita sadrže amanitin, a u manjoj meri faloidin. Amanita phalloides, poznata kao zelena pupavka i Amanita bisporigera, Galerina i Lepiota, smrtno su otrovne. Psi koji pojedu neku od ovih gljiva za oko šest do 12 sati počinju da povraćaju, imaju dijareju, malaksali su i dehidriraju. Podmuklost simptomatike u trovanju ovim gljivama ogleda se u „oporavku“ koji se u narednih tri do sedam dana „obrušava“ na jetru, te ona otkazuje, a javlja se i unutrašnje i spoljašnje krvarenje, u kombinaciji sa napadima. Ovo trovanje pas uglavnom ne preživi.
„Magični“ šeširići
Psilocybin cubensis, halucinogene pečurke, kod ljubimca izazivaju uznemirenost, opijenost i temperaturu. Simptomi trovanja javljaju se brzo, u roku od 30 minuta do tri sata, a traju tri dana. Otrovani psi često se ponašaju kao „muve bez glave“, uznemireni su i mogu ozbiljno da se povrede, jer i kod njih, kao i kod čoveka koji konzumira opojne supstance, nastupa stanje dezorijentisanosti i javljaju se halucinacije.